Nakon napada u Solingenu: Kako možemo poboljšati javnu sigurnost?
Nakon napada u Solingenu: Kako možemo poboljšati javnu sigurnost?
Zabrinjavajući događaji koji se odnose na gradski festival u Solingenu u petak, 23. kolovoza, bacaju sjenu na sigurnosnu situaciju na javnim događajima u Njemačkoj. Na današnji dan tri su osobe umrle brutalnim pokušajem atentata koji je u javnosti ponovno izvršilo raspravu o sigurnosti građana.
Šokantni događaji u Solingenu trebali bi biti poziv za vlasti. Ključno je da mi kao društvo ne idemo jednostavno na dnevni red. Umjesto toga, važno je da učimo iz ovih tragičnih incidenata i poduzimamo mjere kako bismo osigurali da su ljudi bolje zaštićeni na festivalima i drugim javnim prilikama.
Neadekvatne sigurnosne mjere
Središnja točka ove rasprave je postojeći sigurnosni koncept, koji se često smatra neadekvatnim. Nakon incidenta u Solingenu, jasno je da prethodne mjere nisu dovoljne. Zone zabrane oružja i zabrane pojedinačnih oružja mogu se promatrati kao kratkoročna rješenja, ali također se moramo nositi s dubljim uzrocima koji vode do ovog nasilja. To se posebno odnosi na sigurnosne kontrole u vlakovima, željezničkim stanicama, unutarnjim gradovima, a posebno na velikim događajima.
Kontrole ulaza i džepa napokon bi trebali postati norma, a ne iznimka. To se također odnosi na glavne događaje poput koncerata u Recklinghausenu, gdje se očekuje preko 1.000 posjetitelja. Unatoč velikom broju posjetitelja, koncept grada i policijske sigurnosti ostaje nejasan, dok se stvarne kontrole često ne događaju. To ne može biti izgovor da su okolnosti, poput tržišta s brojnim ulazima, izazov.
Nedostatak strogih kontrola mogao bi pokrenuti opasnu spiralu: umjesto toga ljudi uživaju u osjećaju sigurnosti, možda će biti u iskušenju da se naoružaju. Ako su alarmi za raspršivanje papra i džepni alarmi već su dio svakodnevnih torbica, postoji opravdan strah da bi to moglo dovesti i do tragičnijeg oružja, koje se također prenose.
Izazov osiguranja sigurnosti na javnim događajima je složen i zahtijeva suradnju između grada, policije i čitavog društva. Dosljedne sigurnosne mjere mogu se spriječiti samo u stalnom stanju straha i neizvjesnosti.
Odgovornost nije samo s vlastima, već i s organizatorima koji moraju osigurati da su njihovi događaji sigurni. Gledatelji i građani trebali bi biti u mogućnosti vjerovati da mogu uživati u proslavama na nekom mjestu bez da se moraju bojati za njihovu sigurnost. Vrijeme je zrelo za duboku promjenu sigurnosne kulture - od osnovnih kontrola do učinkovite borbe protiv uzroka nasilja.