Templiner Wiesenhof: sjećanja na svečana vremena i promjena

Templiner Wiesenhof: sjećanja na svečana vremena i promjena

U mirnom templinu, nedavno je izazvana zanimljiva rasprava u zajednici, sjećanja na popularni restoran, "Wirtshaus Wiesenhof". Ovi diskursi su dio većeg trenda u kojem su povijesna mjesta u regiji tek osvijetljena. Čitatelji Uckermark Kurier okupili su se kako bi razmijenili ideje o povijesti goste "Wiesenhof" i razmišljali o prošlosti nekadašnjeg ugostiteljskog posla.

Pogled na Wiesenhof

Gostionica je već dugi niz godina središnja točka kontakta za populaciju templina. Klaus-Dieter Kleiß, koji je tamo proslavio svoju 25. godišnjicu vjenčanja 1992. godine, živo se sjeća gostoljubivosti obitelji Binkow, koja je upravljala restoranom. "Bili smo potpuno zadovoljni", Kleiß opisuje svečanu atmosferu vremena. Posebno pamtljivo sjećanje je spiralno stubište kroz koje je službeno osoblje donosilo hranu i piće u gornja područja restorana.

Značajna postava

Pored proslava, konoba je predstavljala važnu točku susreta. Vozač putovanja poput Siegfried Adolph redovito se sastajao kako bi razgovarao o profesionalnim temama, što pokazuje kako je uloga ugostiteljskog instinkta duboko usidrena u zajednici. "Radi se o regulaciji usluga o kojem se raspravljalo", rekao je Adolph. Takvi sastanci ne samo da promiču razmjenu među kolegama, već i jačaju vezu unutar zajednice.

Od tradicije do inovacije

Wiesenhof trenutno upravljaju Sven i Steffi Heussen, koji su se 2012. u Namibiji vratili u regiju i preuzeli mirovinu iz obitelji Binkow. Vaš pristup promociji individualnog turizma i koncepta "noćenje i doručak" pokazuje uzbudljivu promjenu u korištenju tog područja. "Potpuno smo obnovili i obnovili nepokretne", objašnjava Sven Heussen, dodajući da i oni upravljaju najam broda na kanalu.

Mjesto za uspomene

Povijest Wiesenhofa datira još iz 1920-ih, dok je gradski arhitekt Carl Schneider stekao nekretninu. Ova povijesna pozadina povećava emocionalnu povezanost koju Templineri imaju prema ovom mjestu. Carl Schneider, ujak Egberta Binkowa, naglasio je prekrasna sjećanja u trenutnom razgovoru: "Odlično smo se proveli u našem restoranu i pozdravili sve naše bivše goste".

Rasprave o Wiesshaus Wiesenhof ne samo da pokazuju važnost tradicija u zajednici, već i koliko je važno nastaviti sačuvati takve priče i prenijeti ih na nadolazeće generacije. Sjećanja na duge godine života konobe također bi mogla privući nove posjetitelje u budućnosti i ojačati kulturnu baštinu regije.